Delegacije OBNOR-a Kotor i Tivat položile su cvijeće na spomenik na Carine u Risnu i prisjetile se dana borbe naših sugrađana za slobodu. Prisutnima se obratio prof. Ljubenko Borović.
***
Drugovi borci,
potomci boraca i poštovaoci boraca NOR-a 1941-1945. godine.
Podsjećajuči se boraca NOR-a i žrtava fašizma koji su svoje živote ugradili u temelje slobode podsjetiću Vas i na stihove pjesnika koji kaže:
”Zore će od vaših snova
učiti da ljepše sviću”.
U nemogućnosti da nađem prave riječi da izrazim svu dubinu svojih osjećanja, poklanjamo se ovim svijetlim spomenicima i predajemo se razmišljanju o njima, što ih je natjeralo i vodilo da stvaraju slobodu sebi i svom narodu.
A šta je bio taj sami čin njihovog žrtvovanja? Bio je to zvjezdani trenutak – u zanosu borbe i prkosa ubicama klicanjem borbi i slobodi – presječen mjetkom ili nožem ili fizička patnja, glad koja se iz ponosa krila. Bio je to užas od strane smrti ispred streljačkog stroja, ispred izvučenih kama i svih užasa koji su se događali njihovim saborcima – ranjenika sa raznijetim udovima ili prosutom utrobom, užas živih bačenih u jame bezdanice, Gubčeve dušegupke, zapaljene zgrade ili krematorijume, gledajući možda istu sudbinu i svojih najdražih.
Pjesnik Ivan Goran Kovačić reče: ”Užasna je cijena slobode” i potkrijepi stihovima:
”Sloboda ždere meso i krv guta,
Sloboda noge krši, lomi ruke,
Darovi njeni groblja su i muke,
Sloboda je strašna, hladna i kruta”.
Sa svakim ubijenim ubijen je i dio nas, ubijeno je dijete, ponajčešće i pred očima roditelja, ubijeni su naš otac i majka, brat, sestra ili neko koga smo poštovali, voljeli, kome smo se divili, u koga smo polagali nade, ko nam je pričinjavao radost samim svojim postojanjem, kome smo se željeli odužiti za dobro koje nam je činio, a nijesmo stigli.
Nema te vrijednosti na svijetu koja nam svaki ovaj gubitak može nadoknaditi. Svaki ovaj gubitak znači doživotnu pažnju, novu ranu uvijek kad ih se sjetimo i probudimo ih iz snova.
Ove žrtve su strašne. One iz grobova vapiju da se ne zaborave i da nijesu uzaludne.
U sjećanjima naroda iz svih sredina najčešće i najviše se pamte i obilježavaju događaji iz ratne i borbene prošlosti kada su stradali i ginuli ljudi u borbama za slobodu. Tim događajima OBNOR Kotora posvjećuje posebnu pažnju, naročito ako su ginuli ili ubijani građani, istaknute ličnosti i borci, čega je bilo u svim periodima, a naročito u II Svjetskom ratu.
Prošlost se ne smije zaboraviti. Na njenim vrijednostima se uče mlade generacije, posebno sa stanovišta ljudskosti, dostojanstva, ljudskih vrijednosti i slobode. Patriotizam se ovim diže na najveći nivo.
OBNOR Kotora zajedno sa OBNOR-om Tivta i ove godine obilježava ovaj datum kada su Nijemci 07. jula 1944. godine, zbog svojih gubitaka, za odmazdu iz zatvora u Kotoru izveli 7 rodoljuba iz raznih mjesta Boke i u Risnu ih streljali i to: Bućin Rada Marka iz Kubasa, Đurović Sava Rada iz Glavata i Petrović Pera Toma iz Višnjeva – sva trojica iz Grblja, Marković Đura Iliju i Matković Josipa Nika – obojicu iz Gornje Lastve u Tivtu, Petković Šima Tripo iz Tivta i Maslovar Tripa Ivo iz Bogdašića.
Oni su od strane okupatora i domaćih izdajnika strijeljani kako bi zaplašili narod i primorali na pokornost, a što je kod naroda izazvalo još veći revolt, ogorčenje i mržnju prema neprijatelju. Neprijatelj je sprovodio svoju paklenu ideju ” za svakog ubijenog nijemca ubiti 100 stanovnika, djece, žena i staraca”.
Ovo spomen obilježje u dvorištu OŠ ”Veljko Drobnjaković” čuva od zaborava sedmoricu rodoljuba Boke Kotorske. Ovo spomen obilježje opominje i obavezuje da ih se sjetimo, da su postojali i da će postojati dok se budemo ovako okupljali i davali im počast i poklanjali se njihovim sjenima.
Kao što ni žrtve kosovskih ratnika, Gubčevih puntara, francuskih revolucionara, pariskih komunara, boraca oslobodilačkih ratova, oktobarskih, Španskih i drugih revolucionara i slobodara nijesu uzaludne – tako neće biti uzaludne ni ove svete žrtve. Njihovi ideali će trijumfovati uprkos svemu – kad tad kako reče Njegoš:
“Na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokolenje”.
Naš narod neće postidjeti ove svoje sinove i kćeri. Njihov primjer će ga vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati ga voljom da je čuva kao zjenicu oka, kako reče Zmaj:
“Ti grobovi nisu rake,
već kolevke novih snaga”.
Ulivaće mu novi borbeni moral i pomoći mu da istraje. Na nama borcima, potomcima boraca i poštovaocima boraca NOR-a i svim građanima je danas i zauvijek velika obaveza da čuvamo sjećanje na borce za slobodu, posebno poginule junake koji su umirali za druge, za nas, za potomke, da bi živjeli u slobodi i miru.
Završiću stihovima velikoga Njegoša, koji su, kao da su baš nama u čast ispjevani:
”Vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s’ besmrtnošću zborit.
Vile će se grabit u vjekove
da vam vijence dostojne sapletu”.
Hvala na pažnji i prijatno!
Risan 07. 07. 2018. godina
Ljubenko Borović
