Organizacija boraca NOR-a 1941-1945. Kotor je uz prisustvo rodbine i poštovalaca djela narodnog heroja Mata – Maša Brguljana obilježila 75. godišnjicu pogibije, položila cvijeće na bistu u Parku Slobode i evocirala uspomene na taj događaj. Prof Ljubenko Borović je održao prigodan govor.
Poštovana rodbino
NH-a Maša Brguljana i cijenjeni
poštovaoci njegovog djela
Okupili smo se na ovom mjestu ispred bista narodnih heroja Mata-Maša Brguljana, Nikole Đurkovića i Sava Ilića u parku ”Slobode” da se poklonimo njihovim sjenima i odamo dužno poštovanje za njihovo viteštvo jer ugradiše svoje najvrednije – svoje živote u temelje slobode.
I danas, poslije 106 godina od rođenja, 75 godina od pogibije na Kupresu 1942. godine i 64 godine od proglašenja za narodnog heroja, Mata – Maša Brguljana. Okupili smo se ispred ove tri biste narodnih heroja koji u toku NOR-a upališe zublju slobode. Mi to činimo iz obzira odavanja priznanja za zasluge ovih boraca i za potrebe gajenja kulta borbenih i moralnih vrlina, ne samo njih, već i svih partizana naše narodne armije. To je potrebno, kako vrhovni komandant Josip Broz Tito reče, radi odgajanja sve novih i novih boraca, koji na toj borbi treba da se uče i steknu iste takve osobine kakve su imali naši borci u NOB-u.
Organizacija boraca narodnooslobodilačkog rata 1941-1945. g. OBNOR Kotora se okuplja, svake godine na dan pogibije NH Maša Brguljana da obnovimo sjećanja na njegov život i lik, jer po onoj narodnoj dok ima sjećanja nema smrti.
Mašo Brguljan, Kotoranin iz Škaljara rođen je 26. jula 1911. godine po redu peto dijete u porodici. Kako autor knjige o Mašu Brguljanu ”Zbivanja za nezaborav” navodi njegova majka Stane po rođenju je rekla ”ovaj sin će biti kultni temelj, krsna svijeća, vječna domaća čitulja, branič pravde, slobode i svoga naroda. Biće stožer svojih sestara. On će ih udavati, one se njim ponositi. A otac je dodao bićeš ti prava momčina”. I bi tako.
Njegovo ime je veoma poznato u Boki Kotorskoj gdje je proveo najveći dio svog života kao revolucionar. Svojim djelom, borbom, učešćem u predratnom revolucionarnom pokretu, u organizovanju ustanka, doprinosi razvoju NOB-a, podvizima u stroju Primorskog bataljona, Trećeg Lovćenskog udarnog bataljona i u IV Crnogorskoj Proleterskoj brigadi i herojskom pogibijom na Kupresu, svrstao se u red besmrtnika naše NOB-e i revolucije. Član je SKOJ-a od 1933. godine a član KPJ od 1935. godine. Bio je uporan i beskompromisan borac za prava radničke klase. Ističe se hrabrošću u mnogim borbama. Godine 1941. komesar je Kotorsko-primorske čete Primorskog bataljona, a 1942. godine komesar čete u Brigadi IV Crnogorske proleterske brigade. Njegovo ime je postalo legenda, a djelo primjer na kojem će se napajati buduća pokoljenja.
Za narodnog heroja proglašen je 3. jula 1953. godine.
Dakle, ovde smo u čast i slavu ovih naših predaka koji su sve od sebe dali, pa i svoje živote prilažući ih na oltar Otadžbine, znajući šta daju i zašto ga daju.
Oni su svoje živote položili za slobodu kao najveću svetinju i vrijednost.
Naša je obaveza i obaveza svih narednih generacija da se sa pijetetom sjetimo ovih besmrtnika koji su sebe ugradili u crnogorsko trajanje istorije, koji kao međaši stoje kao junaci koji su buktinju slobode svojim pregnućem razbuktali i osvjetlili svoju Crnu Goru i širi region.
Zato danas, kada ih svečano proslavljamo prizivamo ih na tren iz dalekih herojskih sudbina i tišina. Mata je krasila, kao i sve druge, hrabrost u borbi, poslovična odanost partiji i bliskost čovjeku.
I danas, kao i ranijih godina, na ovom mjestu zajedno sa Vama i rodbinom Brguljana oživljavamo uspomenu i izražavamo zahvalnost i poštovanje svim velikanima Revolucije i rodoljubima koji su gradili temelje moderne države u kojoj živimo.
Ovi narodni heroji su prošli golgote II Svjetskog rata i to ne smijemo nikada zaboraviti.
Do raspada Jugoslavije borci OBNOR-a Kotora su redovno obilazili spomenik i mjesto pogibije na Kupresu, a od tada to činimo ovdje u Kotoru.
Djela ovih heroja su neuništiva. Oni su bili i ostali ponos naše Boke Kotorske.
Zahvaljujem na pažnji!
12. avgust 2017. godine, Ljubenko Borović
