Polaganjem vijenaca i cvijeća na Podima i Savini, danas je obilježena 73. godišnjica od pogibije narodnih heroja Nikole Đurkovića, Sava Ilića, prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šarenca.
Ispred Oranizacije boraca NOR-a 1941-1945. godine Kotor govor je pročitao Petar Uljarević.
Drugovi i drugarice,
kada je bila u pitanju čast i sloboda domovine Bokelji su uvijek bili među prvima i stali su u njenu odbranu. U istoriji je zapisano da su u svim ratovima, koje je vodio narod Crne Gore i narod Srbije, Bokelji pomagali te borbe i u njima bili aktivni učesnici. Poznati su ustanci i bune Bokelja protiv osvajača ma koliko neprijatelj bio jak.
Zato je i bilo za očekivati da će se Bokelji na poziv KPJ-u i Tita upućen narodu Crne Gore i Boke masovno odazvati. U istočnom dijelu Boke, Bokelji su formirali Primorski partizanski bataljon, a u zapadnom slavni Orijenski partizanski bataljon koji je vodio čuvene bitke protiv fašista i njihovih pomagača od Konavala pa do Katunske nahije.
Idejni vođa narodno oslobodilačkog pokreta bio je tribun naroda Boke Nikola Đurković, već do tada poznat kao beskompromisni borac protiv nenarodnog režima tadašnje Jugoslavije. Svojom bistrinom, svojom blagom naravi Nikola je osvajao ljude, a ljudi su mu bezrezervno vjerovali.
Imao je sreću što je u svom okruženju imao veći broj odvažnih, hrabrih i do kraja narodu odanih drugova, kao što su bili Savo Ilić, Stijepo Šarenac, Dašo Pavičić i jedan broj ravnih njima, koji su zaslužni velikog poštovanja i da se o njima priča kao primjeru čojstva i junaštva.
Poštovani drugovi, nalazimo se na mjestu koje će trajno svjedočiti o odvažnim ljudima koji su prezreli lagodan život da bi svom narodu donijeli slobodu i život dostojan čovjeka. Takvi su bili, takve će narod Boke pamtiti, komunista Nikola Đurković, Savo Ilić, Stijepo Šarenac i Dašo Pavičić.
Isto tako ovo mjesto će trajno svjedočiti o stvorenjima koji se ne mogu nazvati ljudima, a koji su pošli u izdaju naroda služeći okupatoru. Nosili su pušku okupatora da bi ubijali na njegov račun svoje komšije i prokazivali svakog ko je bio antifašista. Sve su to radili pod komandom fašista kao neka dobrovoljna antikomunistička milicija, kako su ih fašisti kristili ili kao četnici, vjerne sluge Hitlera i Musolinija.
Te prodane duše, 21. januara 1943. godine sa gazdama italijanskih fašista, opet zahvaljujući špijunima opkoliše i u neravnopravnoj borbi pogiboše za čast svog naroda Nikola Đurković, Savo Ilić, Stijepo Šarenac i Dašo Pavičić.
Misleći da se izdaja naroda zaboravlja, sluge i sljedbenici poražene četničke ideologije pokušavaju pravdati izdaju. Borci NOR-a ogorčeni su na izjednačavanje sluga okupatora i boraca NOR-a, jer time je nanešena najveća sramota i uvrjeda ne samo borcima NOR-a već i svim rodoljubima. Zlodjela svih sluga okupatora ostaće zapisana u istoriji i nikada ne mogu biti zaboravljena.
Drugarice i drugovi, za slobodu Jugoslavije Boka je dala ogroman doprinos, a samo u ljudstvu 1.054 borca i žrtve fašizma.
Danas se, ako mogu tako da kažem, vrši besomučan napad na izopačavanje istorije NOB-a, ne samo od strane poraženih snaga tokom rata, već i od pojedinih rijetkih boraca kojima ne služi pamćenje pa im nije jasno poslije 73 godine zašto su se borili.
Ne mogu a da ne zamolim kvazi istoričare da se manu ćorava posla i da poslije više od 70 godina uče borce NOR-a zašto su se borili. Borci NOR-a Boke i Crne Gore dobro znaju da su se borili za slobodnu Boki i Njegoševu Crnu Goru i za zajedničku domovinu Jugoslaviju.
Ako smo istinski borci NOR-a ostanimo dosljedni i jedinstveni izvornim principima velike NOB-e, jer ćemo se tako najbolje odužiti našim palim drugovima Nikoli, Savu, Dašu i Stijepu.
Nikoli Đurkoviću, Savu Iliću, Stijepu Šarencu, Dašu Pavičiću i svim borcima NOR-a koji su dali živote za slobodu drage nam Boke i Crne Gore za ponosnu Jugoslaviju neka je vječna hvale i slave.
